Enisa Grozdanić je Prijedorčanka iz Helsingborga (Švedska).

Enisa Grozdanić je Prijedorčanka iz Helsingborga (Švedska). Ona nije u Švedsku došla svojom voljom, ali svojom voljom uređuje svoj život u Švedskoj. Ta njena slobodna volja nije da bi život uredila samo za sebe. Enisa slobodno živi svoj život u kojem je najviše mjesta za druge.
Rijetki Bosanaci i Hercegovci u Švedskoj, a pogotovo Šveđani, znaju o Enisi u Prijedoru. U Švedskoj je ona za svoju okolinu, a ona je prostrana kao ova nordijska zemlja, i pisac, i pjesnik, i slikar, i umjetnik, i humanista. I nadasve ČOVJEK.

Na kulturnim manifestacijama, samo što uđete u dvoranu, dočeka vas nešto od Enise, ako ne ona sama: slike sa toplim bojama, slike sa porukama, slike sa isječcima iz djetinjstva. Umjetničke instalacije pričaju obične priče iz života. I materijal od kojeg je napravljen nakit odabran je sa unaprijed jasnim ciljem - da govori. To rade i njene lutke - "nanuške". Nijedna lutka se ne može mjeriti sa lutkom iz njenog djetinjstva. Ona nas gleda širokim plavim očima i kao da pita: "Gdje sam i šta radim ovdje?"

Enisa je uspjela da prošlog proljeća održi dvije izložbe po nazivom "Sunce grije i kada se smije": 24. aprila u Malmö i za Nacionalni dan Švedske - 6. juni u Helsingborgu. Ako znamo da je Enisa predsjednik Odbora za kulturu u Bosansko-švedskom savezu žena i da je ta funkcija od nje zahtjevala da na više manifestacija bude organizator, učesnik i voditelj i da sve to traži vrijeme i odricanje, onda se trebamo upitati

-A koje je to "rezerve" ostavila za sebe?

U ljeto 2009.Enisa je krenula u do sada najveći poduhvat: uz pomoć svog Bosansko-švedskog saveza žena ona bi da uljepša i kulturno obogati ljeto u rodnom gradu. Zna se i datum izložbe - 5. august, mjesto u Gradskom pozorištu u Prijedoru, a izložba će nositi naslov: "Od srca srcu". Enisa Grozdanić poklanja Srce svome gradu.

Može li nešto ljepše i bolje?


U SVOM RODNOM GRADU - PRIJEDORU
Vrelo je augustovsko veče. U susret svijetlom okupanom Amaterskom pozorištu u Prijedoru kreću se grupe ljudi. Po pažljivo odabranoj toaleti i nakitu vidljivo je da je u pitanju značajan kulturni događaj. Povratnici u svoj grad i oni koji, bar za sada, samo su ljetni žitelji svoga grada, žele na vrijeme naći mjesto u pozorišnoj sali.

Sutra je 6. august dan kada je raspušten zloglasni koncentracioni logor za nesrbe -"Omarska", a večeras se u Pozorištu dodjeljuje književna nagrada koja nosi ime jednog od mučenika logora - dr. Esada Sadikovića.

"Doktor Eso" je je simbol za sve nevine žrtve tog i drugih sličnih logora diljem BiH i ovakve i slične manifestacije čuvaju uspomene na njih. O ovom značajnom kulturnom događaju, koji je i više od toga, drugom prilikom, a sada nekoliko redaka o Prijedorčanki koja je petnaestak godina sanjala da bude dio rodnog grada i koja je večeras dio pobjede Dobra nad Zlom.


OD SRCA SRCU
Na ulazu u pozorišni foaje svoje sugrađane prognanike i povratnike dočekuje Enisa E. Grozdanić. Uz dobrodošlicu svaki posjetioc dobija kovertu - pismo. Na mjestu za marku vinjeta rađena Enisinom rukom. Za svako pismo druga. U svakom pismu je i različit motiv iscrtan Enisinom rukom, a na poleđini poruka: Sa RESPEKTOM tebi od mene. Naše MALO može biti VELIKO u traženju istine. Pomažući drugima pomogli smo i sebi. Ista sudbina treba da nas zbliži i ojača.

Adresa je na svim pismima ista: Prima: Jedan jedini i najljepši jezik -Naš jezik našeg srca - Prijedor. U pismu je i srce sa cvijetnim ornamentom. I poziv za druženje sa Enisinim slikama.

Poziv je sa naslovom: DUBOKI KORAK KA ISTINI i u njemu Enisa kaže: -Razumno usvajanje ISTINE sa nerazumnim prevođenjem Situacije. Situacija - čitaj rat, pregolema na slaba, ispravna pleća navalila se...i pritišće, a leđa krhka. Protest raste. Množi se. Iz protesta se rađa potreba da slikam, da slikam slike mojih snova, a ne mojih doživljaja. Slikam sa srcem i od srca. Želim da upoznam najbolju religiju... Religiju LJUBAVI i samo jednu našu LJUDSKU RASU. Mi smo sami na našoj Zemlji Planeti. BUDIMO JAKI BEZ NASILJA. TOPLI KAO SUNCE. Brzi kao rijeka. Raznesimo znanje o sebi da RAZUMNO drugi usvoje ISTINU o nama.

Za većinu posjetilaca ovo je nakon 15 godina prvi susret sa Enisom. I Enisin susret sa rodnim gradom i ljudima nakon 15 godina. Svom gradu i svojim ljudima Enisa je na kraju ljeta poklonila izložbu slika sa svojim oslikanim snovima.
Na mnogobrojnim druženjima i njenim izložbama u Švedskoj slušali smo priču o njenim snovima o njenom gradu.

U pozorišnoj dvorani nije bilo mjesta ni za stajanje. Na pozornici su eminentna imena: univerzitetski profesori, eminetni književnici i novinari, a među njima i naša Enisa, kulturni aktivista u Bosansko-švedskom savezu žena. I tu je Enisa govorila o svojim uspomenama na Esada Sadikovića, čovjeka i komšiju iz Starog grada. Enisini su snovi postali java. Biće nam drago da nam Enisa sama, na svoj osebujan način, ispriča o nedjeljama, danima i satima pred ponovni susret sa Prijedorom. Biće to još jedan nezaboravan trenutak na jednoj od narednih manifestacija u Bosansko-švedskom savezu žena.

Muhamed Mujakic